Svetski dan dijabetesa je kampanja sa ciljem skretanja pažnje na problem dijabetesa u svetu. Obeležava se svake godine 14. novembra, na rođendan Frederick Banting-a, koji je sa Charles Best-om doprineo otkriću insulina 1922. godine. Logo Svetskog dana dijabetesa je plavi krug koji simbolizuje jedinstvo globalne dijabetes zajednice u borbi protiv pandemije dijabetesa.

Ove godine Svetski dan dijabetesa se obeležava pod sloganom „Porodica i dijabetes”.

Primarni cilj kampanje je podizanje svesti o uticaju dijabetesa na celu porodicu, neophodnosti pružanja podrške takvim porodicama, kao i uloge porodice na bolju samoregulaciju, negu, prevenciju i edukaciju osoba sa dijabetesom. Pored navedenog, dijabetes utiče i na finansijsko stanje porodice, obzirom na brojne izdatke koji su neophodni za kvalitetan život osobe obolele od dijabetesa.

ŠTA JE DIJABETES ?

Dijabetes (Diabetes mellitus, Šećerna bolest) je hronično nezarazno oboljenje koje karakteriše povišen nivo šećera u krvi. Kod zdravih osoba, pankreas (gušterača) luči hormon insulin, koji održava normalan nivo šećera u krvi. Kod osoba sa dijabetesom:

  • pankreas ne proizvodi insulin, ili
  • ne proizvodi dovoljno insulina, ili
  • organizam ne reaguje na insulin koji se proizvodi u pankreasu.

VRSTE DIJABETESA

Postoje tri osnovna tipa dijabetesa:

Tip 1 dijabetesa: Organizam uopšte ne proizvodi insulin. Ovaj tip dijabetesa se obično javlja kod dece i osoba mlađih od 40 godina, ali se može sresti i kod starijih osoba.

Tip 2 dijabetesa: Organizam još uvek proizvodi insulin, ali u nedovoljnoj količini, ili organizam ne reaguje na insulin na uobičajen način. Ovaj tip dijabetesa se obično javlja posle 40. godine života, ali se može sresti i kod mlađih osoba sa povišenim rizikom za dijabetes.

Gestacijski dijabetes je oblik dijabetesa koji se javlja kod žena tokom trudnoće i karakteriše ga povišen nivo šećera u krvi. Razvija se kod jedne od 25 trudnoća u svetu i povezan je sa komplikacijama i za majku i za bebu. Gestacijski dijabetes obično nestaje nakon trudnoće, ali žene koje su ga imale i njihova deca izloženi su povećanom riziku od razvoja dijabetesa tip 2 kasnije u životu. Približno polovina žena koje su imale gestacijski dijabetes u roku od pet do deset godina nakon porođaja razvije tip 2 dijabetesa.

Dijabetes tip 2 čini oko 90% svih ljudi koji žive sa dijabetesom. Najčešće pogađa odrasle, ali se sve češće javlja kod dece i adolescenata. Za razliku od dijabetesa tip 1, dijabetes tip 2 se može sprečiti. Prvi korak u prevenciji dijabetesa tip 2 je poznavanje rizika.

KO JE POD POVEĆANIM RIZIKOM DA OBOLI OD TIPA 2 DIJABETESA ?

Osobe koje:

  • imaju nekog u porodici sa dijabetesom
  • su starije od 45 godina
  • imaju prekomernu telesnu težinu
  • nisu dovoljno fizički aktivne
  • imaju povišen krvni pritisak (140/90 mm/Hg ili više)
  • imaju poremećen metabolizam masti: HDL (,,dobar”) holesterol <0,9 mmol/l, trigliceridi >2,8 mmol/l
  • žene koje su u trudnoći imale dijabetes (gestacijski dijabetes) ili su rodile dete teže od 4 kg.

Za procenu rizika javite se svom izabranom lekaru !

Skrining/rano otkrivanje dijabetesa tipa 2 započinje uzimanjem anamnestičkih podataka, popunjavanjem Upitnika procene rizika za dijabetes tip 2 u skladu sa Nacionalnim programom za prevenciju i ranu detekciju dijabetesa tipa 2 i analizom rezultata upitnika. Procena rizika se ponavlja svake 3 godine kod osoba oba pola starijih od 45 godina, ukoliko nemaju registrovano oboljenje od dijabetesa.

Osobe sa povišenim rizikom za nastanak dijabetesa tip 2 se uključuju u preventivnu intervenciju, ciljani pregled u skladu sa tegobama i procenom lekara, upućivanje na druge dijagnostičke postupke i specijalističko-konsultativne preglede, naročito u cilju ranog otkrivanja akutnih i hroničnih komplikacija dijabetesa, uključivanje osoba sa dijabetesom tip 2 u terapijski tretman (terapija oralnim agensima i kombinovana terapija oralni agensi i insulin).

 

KOJI SU SIMPTOMI DIJABETESA ?

Simptomi su:

  • često mokrenje-posebno noću
  • prevelika žeđ
  • povećana glad
  • gubitak u telesnoj težini
  • umor/iscrpljenost
  • zamagljen vid
  • svrab po koži
  • česte infekcije
  • trnjenje/peckanje u rukama/nogama
  • rane koje teško zarastaju 

KAKO SE DIJABETES LEČI ?

Normalne vrednosti šećera u krvi nalaze se u intervalu 4-7 mmol/l. Cilj lečenja je održati vrednost šećera u krvi što je moguće bliže ovim vrednostima. Kontrola vrednosti šećera u krvi se procenjuje na osnovu nivoa glikoziliranog hemoglobina (HbA1c), koji se određuje iz krvi. Ciljna vrednost HbA1c treba da bude manja od 7%.

Tip 1 dijabetesa zahteva svakodnevnu primenu injekcija insulina.

Tip 2 dijabetesa se često u početku može kontrolisati samo zdravom ishranom, uz redovnu fizičku aktivnost. Međutim, većini obolelih su ipak potrebni lekovi u obliku tableta, a u nekim slučajevima je neophodna i primena insulinskih injekcija.

KOMPLIKACIJE NASTAJU AKO DIJABETES NIJE POD KONTROLOM

Najvažnije komplikacije se razvijaju na:

  • čulu vida-dijabetesna retinopatija, glaukom, katarakta, slepilo
  • bubrezima-nefropatija
  • srcu i krvnim sudovima-ishemijska bolest srca i akutni infarkt miokarda (srčani udar), hipertenzija, infarkt mozga (šlog, moždani udar), periferna vaskularna bolest-dijabetesno stopalo sa posledičnom amputacijom ekstremiteta
  • neuropatije
  • učestale infekcije
  • impotencija
  • i druge komplikacije

Svakih 8 sekundi u svetu jedna osoba umre od komplikacija dijabetesa!

PREPORUKE ZA DOBRU KONTROLU DIJABETESA

  • Pravilna, zdrava i uravnotežena ishrana
  • povećati nivo fizičke aktivnosti
  • regulisati telesnu težinu
  • ostavite pušenje
  • poštujte savete lekara, pridržavajte se preporučene terapije, kontrolišite vrednosti šećera u krvi i krvnog pritiska
  • redovno se kontrolišite kod izabranog lekara

ŠTA JE SAMOKONTROLA ?

Program samokontrole je način aktivnog učešća pacijenta u lečenju svoje bolesti i obuhvata: samostalnu kontrolu telesne težine, pravilnu ishranu i fizičku aktivnost, uzimanje preporučene terapije, redovno merenje šećera u krvi, pregled mokraće na ketone putem tračica i beleženje rezultata u dnevnik samokontrole. Cilj samokontrole je usklađivanje terapije sa planiranim fizičkim aktivnostima i obrocima.

Prilikom posete izabranom lekaru, ponesite dnevnik samokontrole i zajedno analizirajte upisane rezultate.

NA SVAKU OSOBU KOJA IMA ŠEĆERNU BOLEST DOLAZI JEDNA KOJA NE ZNA DA JE IMA !